Današnja bi čitanja željela osvijetliti odnos prema ovozemaljskoj vlasti. Kršćani su pozvani da i zemaljsku vlast promatraju očima vjere. Otac je onaj koji je sve i nad svima. On može djelovati na najrazličitije načine preko ljudi i institucija, čak i kad oni toga nisu svjesni. To je očito u današnjem prvom čitanju. Bog se 2poslužuje“ poganskim kraljem Kirom. On osvaja Babilonsko kraljevstvo i njegov glavni grad. Da bi stekao naklonost oslobađa mnoge narode koji su godinama bili dovođeni u babilonsko sužanjstvo a među njima bili su i Židovi. Izaija očima vjere i povjerenja u Boga prepoznaje u njemu „oruđe“ Božje. Jahve, Bog njihov, On je onaj koji ih zapravo oslobađa. Jahve je jedinstveni Gospodar ljudi i događaja, on je kadar u svoje planove i svoju volju utkati najrazličitije ljudske situacije i djelovanja. Zašto Bog i danas ne bi mogao tako djelovati? Zar ne može i danas u svoj spasiteljski plan ugraditi ove naše suvremene ovozemaljske vlasti? Društvene i političke sisteme?
Evanđelje i postupak Isusov upravo nas u to želi uvjeriti! S Isusom ne prestaje ovozemaljska vlast a niti obaveze koje njegovi učenici imaju kao građani ove zemlje. Bog i „car“ nisu u opreci. Nijedna stvarnost Bogu nije strana! S druge strane, Kraljevstvo Božje nije kategorija određenog društveno-političkog sistema, već se mora utjeloviti u svaku situaciju. Kršćani izgrađujući društvo, boreći se za pozitivne vrijednosti svakog ljudskog napretka – izgrađuju i Kraljevstvo Božje. To je vjerničko promatranje ovozemaljskih vrijednosti. Ništa na ovome svijetu – osim izričitog zla – ne stavljati u suprotnost Bogu. On pak je kroz sve događaje i situacije kadar spasenjski djelovati!
Poslanica Solunjanima daje nam sliku kršćanske zajednice. To je zajednica djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade! To je zajednica koja je svjesna svojega izabranja od Boga Oca, ispunjena Duhom Svetim u svakovrsnoj karizmi. Takva je zajednica svjesna da to svoje izabranje duguje svojemu Gospodinu – Isusu Kristu!
