Gospodine Isuse, daj i nama da se sjedinimo s tobom u slavi. Poput sinova Zebedejevih i mi želimo s tobom sudjelovati u slavi uskrsnuća, želimo uživati plodove koji dopuštaju da se sve drugo zaboravi. Daj nam da budemo sasvim blizu tebi, da sjedimo sasvim uz tebe, da budemo s tobom proslavljeni. Tko to ne bi želio!?
Međutim, pitaš: Možete li piti iz iste čaše iz koje ja pijem? Pitaš to Ivana i Jakova, pitaš to i nas danas. To je teško, Isuse. Nisam siguran da možemo, nisam siguran da smo spremni. Doduše, u današnje vrijeme ponuđena nam je čaša gorčine, nerazumijevanja svijeta, čaša brutalne sile i razaranja, čaša tolikih nevinih stradalaca, terora i straha. Pijemo tu čašu koja nije slatka.
Vjerujem, Isuse, da te u tom pogledu i mi, poput ove dvojice, slijedimo. Jedino nisam siguran da znamo piti iz čaše čista srca, onim predanjem kojim si ti pio, s ljubavlju prema onima koji su ti priuštili tu čašu boli i gorčine.
Nauči nas, Isuse, piti iz tvoje čaše, ostati s tobom jedno u svim trenucima kada bismo tako rado promijenili tijek događaja jer nam se čini da su ti trenuci pregorki i preteški za nas. Nauči nas, Isuse, ostati u ljubavi i kada je oko nas mržnja, ostati u miru dok je oko nas rat. Hvala ti, Isuse, i za drugu poruku: biti sluga. Kako je i to teško! Znao si da je od istočnog grijeha u nama postoji oholost života. Svi bismo mi htjeli barem nekome zapovijedati, biti usluženi, posluživani. Nosimo u sebi neki nagon za samopotvrđivanjem. A ti nam daješ lijek. Sam si rekao da si došao ne zato da budeš poslužen, nego da služiš i da život svoj dadneš za braću.
Sam si svojim učenicima oprao noge da to postane trajnim znakom i izazovom za svakoga od nas. Na to isto pozivaš i nas, zoveš svakoga od nas. Darivati život za braću! Preporučam ti, Isuse, tolike koji su već darovali, žrtvovali svoj život za braću, za domovinu. Primi ih kao žrtvu ljubavi. A nas raspoloži da te u radosnom služenju vjerno slijedimo.
fra Zvjezdan