Riječ Božja koju smo čuli progovara nam večeras kroz sliku vinograda. Prvo čitanje i evanđelje veoma su ozbiljno upozorenje nekada židovskom narodu, danas nama.
Na usta proroka Izaije jednom divnom pjesmom, ali punom prijetnji, Bog se tuži na svoj narod – prijeti mu rasapom i uništenjem. Taj narod, izabrani, njegovani Božji vinograd nije urodio grožđem – dobrim djelima svetosti i pravde; nije iskoristio Božje milosti izabranja i posebno ljubavi;
Gospodin «se nadao pravdi, a eto nepravde». Zato će osjetiti tešku Božju ruku, «U pustoš ću ga obratiti» – prijeti se Gospodin izdajničkom vinogradu.
U nešto promijenjenom obliku Isus ponavlja istu misao i istu prijetnju. Židovima je povjeren vinograd Gospodinov: objava-riječ spasenja, istine i nade za čitav svijet; tijekom povijesti slao im je Gospodin učitelje, proroke – oni su ih progonili, ubijali; među njima rođen je Bogočovjek – obećani Spasitelj; prije svih on je njima pružio svoje ruke i svoje srce: oni će probosti to srce, na križ prikovati njegove dvije spasiteljske ruke.
Neshvatljiv zločin.! Bog ne može ne kazniti ga. «Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove». Strašna prijetnja! Izabrani narod postat će odbačeni narod: odbacili su Boga koji se pojavio među njima, odbacit će ih Bog…
Ova dva čitanja, dva zastrašujuća Božja upozorenja danas Crkva ponavlja meni i vama: svakomu je pružena životna prilika, svima povjeren Božji vinograd; svakomu je ponuđeno kraljevstvo: riječ-istina, milost i ljubav Božja…. Ostaje svakome da se zapita: kako je odgovorio na ponudu.
