Današnja čitanja htjela bi nas zahvatiti iznutra da se prepoznamo. Potrebno je obratiti se, odvratiti se od zlih djela svojih, postupiti drugačije nego što je to bilo prvotnoj našoj zloj namisli. Dragocjeno je prepoznati se u tom svjetlu: grešni smo, potrebni smo pomoći i milosrđa, Bog nas prihvaća i daje nam mogućnost povratka! Jer, ako mislimo da spadamo u pravedne, da smo u tzv. kategoriji „drugog sina“ koji odmah spremno ocu obeća poslušnost a ne izvrši je, tada sami sebi isključujemo mogućnost povratka.
Nosimo u sebi mogućnost da sagriješimo. Stalno je u nama prisutan otpor, nepovjerenje u odnosu na Boga i ljude. To se uvijek iznova pojavi u nama. Važno je to slomiti. Bog nam zato daje vremena, novu šansu, on nas strpljivo i s ljubavlju čeka. A naš povratak potvrđuje opravdanjem i spasenjem. Teška je ustvari situacija onih koji misle da im nije potrebno opravdanje, koji se smatraju dovoljo pravednima i misle da Boga mogu smatrati dužnikom zbog svojih tzv. dobrih djela.
Koliko puta postupamo i mi poput drugog sina iz današnjeg evanđelja. Kažemo svoj „hoću“, obećamo, a ne izvršimo. Napravimo kulise od naše lažne poslušnosti, a kad se udaljimo postupamo obrnuto. Bog nas i tu čeka. Niti za starijeg sina nije situacija bezizlazna ako se i on prepozna u pravom svijetlu i vrati izvoru spasa. Bog svakog čovjeka može izmijeniti u granicama koliko mu mi to dopustimo poniznošću i iskrenošću. Ne dopustimo da mentalitet drugog sina ostane prisutan u nama. Živimo istinu svoga pravog stanja i ne stavljajmo na lice masku pravednosti.
Isus je došao zbog takvih koji su potrebni obraćenja i pomoći. On će preobraziti našu zlu volju da postane dobra i djelotvorna. Jer Isus je u sebi i za nas izrekao svoj jedinstveni poslušni „da“ Ocu, svoj „Amen“ na slavu Oca, u čemu je zatajio stari „Adam“, prvi čovjek. Što smo neposluhom jednoga izgubili, posluhom smo drugoga ponovno zadobili!
