Riječ je danas o odnosima u zajednici. Dragocjeno je imati brata. U Crkvi ljudi postaju braća i sestre. Pokazuje to već i terminologija današnjeg evanđelja: „Pogriješ li tvoj b r a t“. Kršćani su prvih kršćanskih zajednica osjećali živo kako su međusobno braća i kako im je sve zajedničko.
U našim današnjim susretima kršćana baratamo jednako tako tim izrazima: braćo i sestre. Ipak bi bilo vrijedno provjeriti domet tih izraza. Dokle seže to zajedništvo i to bratstvo?
Evanđelje govori danas o jednoj prevažnoj dimenziji zajedničkog života: o grijehu, pogreškama. U tom smislu evanđelje poziva na službu ljubavi u korenju i opominjanju. To je prevažna dimenzija života u zajednici. Računajući realno s ljudskim slabostima u svakoj zajednici evanđelje upozorava na potrebu rasta kroz opomenu i ukor.
Upravo na tom planu postoje razmimoilaženja s obzirom na stil i način života zajednica danas. Daleko više ima među ljudima licemjerja, laskanja kad se govori drugome u lice, a opet s druge strane ogovaranja i klevetanja. To je tako česta pojava u ljudskim razgovorima. Osjeća se pomanjkanje poštenja i hrabrosti govoriti o slabostima direktno u oči drugome. A ipak – tu tek postajemo istinski braća. Jer upozoravajući na grijeh i slabosti drugoga mi pomažemo da drugi oživi, da ne umre u grijehu, da ustane na novi život (usporedi danas prvo čitanje proroka Ezekijela). Naprotiv, ako nemamo hrabrosti govoriti, zataškavamo zlo, i istina neće osloboditi čovjeka. A pogotovo ako se tu radi o „bratu“ po vjeri, gdje bi bratska opomena morala biti sastavni dio naših komunikacija.
Istinska smo braća istom kad i na tom području zavlada povjerenje i kad i na području slabosti možemo služiti braći opominjanjem kao i primanjem opomena. Tada zajednica raste u povezanosti i ljubavi. Tada tek služimo jedni drugima na blagoslov.
