Ovo evanđelje dana predstavlja temeljnu prekretnicu u apostolskom životu i shvaćanju. Apostoli su pošli za Isusom u jednom presudnom trenutku svog života i učinili radikalan korak: ostavili su sve. Proveli su dragocjeno vrijeme u školi života.
Sada je nastupila nova faza. Kad su prvi puta krenuli za svojim učiteljem lišili su se svake materijalne sigurnosti i krenuli u nepoznato. Ime Isus bilo im je dovoljna garancija. Povezivali su s njime svoje mesijanske nade. I čekali ispunjenje. Međutim, Isus ih sada stavlja pred novo iskušenje, novi izbor. Ono što oni zamišljaju u svojim planovima i srcima nije ispravno. Isus ne ispunjava neke političke ili ekonomske mesijanske nade. On zrači dobrotom, on je sama pravednost, on hrani gladne, liječi bolesne, voli siromahe i grešnike. Ali ne osigurava ovdje na zemlji lagodan život, život s počastima i slavom. Dapače, govori o križu, o muci, preziru, smrti. Govori o svemu što ga čeka u Jeruzalemu. Apostolima se učinilo da se time ruše sva njihova nadanja, da se nešto lomi u njima. Oni nisu pošli za Isusom u ovoj viziji sluge i poniženog jaganjca. Apostoli su očekivali ovozemaljsko mesijansko kraljevstvo sa svim počastima koje će njih zapasti. Zbog toga su dali sve i pošli za Isusom.
U ovom trenutku Isus opet zahtjeva od njih da se opredijele. Mogu krenuti natrag, a mogu ići dalje s njime. Ali, ići dalje s njima znači odreći se lažnih nadanja i početi živjeti poput Isusa: za druge, u ljubavi, srcem punim praštanja, spremni na svaki križ, poniženje, žrtvu.
Petar reagira. Odvraća Isusa od njegova puta. Isus ga oštro kori. I tada govori da je isto takav život predviđen i za sve njegove učenike. Tko hoće ići za njim treba svakog dana uzimati svoj križ i slijediti Isusa. Tko život svoj želi sačuvati, poštedjeti, taj će izgubiti smisao svog života. Otkriva dimenzije istinskog života samo onaj koji taj život razda u nesebičnoj ljubavi.
