Sigurno, zanima nas često što ljudi o nama pričaju. I djeluje to na nas.Vidimo kako su to površni sudovi, često duboko ranjavaju zbog laži i neistine, a često su preuveličani i pretjeruju. Otkrivamo da ljudi govore najrazličitije o pojedinoj osobi. Mnogo elemenata djeluje na ljude u prihvaćanju nekih sudova o drugome.
Ipak, daleko nam je važnije i puno dublje zasijeca u naš život ono što o nama misle naši bližnji, oni s kojima jače surađujemo, koje susrećemo, s kojima živimo. Dragocjeno nam je što o nama misle i govore naši prijatelji. Što je prijateljstvo dublje i iskrenije to donosi potpunije rezultate međusobnog sazrijevanja i rasta.
Slušamo u današnjem evanđelju razgovor Isusa i apostola. Isus se zanima najprije što ljudi govore o njemu. Stižu različiti odgovori. Ipak, najvažnije od svega za Isusa jest odgovor na pitanje što o njemu misle njegovi najbliži, njegovi prijatelji. Tada se Petar u ime drugih izjašnjava: Ti si Krist!
Odgovor je bio prvi izraz povjerenja apostola prema Isusu. Dragocijena je to ispovijest vjere. Isus hvali taj odgovor jer govori o tome da su apostoli već počeli bivati otvoreni za ono Božje u Isusu i u njima.
Isus želi i kroz vjekove ostati prisutan u svojoj Crkvi. I stalo mu je do toga što mi govorimo, mislimo o njemu. Zna da i svijet ima svoje stavove o njemu. Ali, bitno mu je što drže o njemu prijatelji, učenici, kršćani. Ovo evanđelje htjelo bi provjereiti u našim dubinama do koje mjere nam je Isus blizu, da li je stvarno prijatelj i spasitelj, i da li to možemo sasvim osobno i angažirano prereći i u našoj vlastitoj ispovijesti vjere? S tim pitanjem „Tko je za mene Isus“ mora se osobno suočiti svaki kršćanin. Jer Isus nije tek neki ideolog koji bi ostavio iza sebe mudre izreke za ispravan život, nego je on živa osoba Bogočovjeka koji je život svoj dao za svoje prijatelje.
