Isusovo uskrsnuće nije samo događaj, već vječno traje. On je pobijedio smrt i zlo, ušao je u svijet svoga Oca. Više nije vezan zakonima ovog materijalnog svijeta, osobito prostorom i vremenom, pa je kadar biti sa svojima kadgod i gdjegod se oni saberu. On im dolazi kroz zatvorena vrata, on postaje temeljna prisutnost njihovog zajedništva. I oni to znaju! Zato se i sabiru zajedno, pogotovo na dan kad je On uskrsnuo, prvi dan sedmice, koji će se po njemu prozvati Dan Gospodinov. Današnje nam evanđelje već pokazuje taj ritam sastajanja – nedjelja je privilegirani dan kad su učenici na okupu! I kad im On, uskrsnuli Gospodin dolazi! Današnje nam evanđelje donosi i zgodu s Tomom apostolom želeći iznad svega naglasiti potrebu vjere u prisutnost Uskrsnuloga. Dapače, izdići vjeru iznad ljudskog iskustva. Uskrsnuli je ušao u svijet svojega Oca koji je iznad našeg iskustva, pa je njegovo biće i njegova prisutnost u zajednici dohvatljiva samo vjerom!
Djela apostolska nam pokazuju što je uskrsnuće učinilo od Isusove zajednice: postali su „jedno srce i jedna duša“ i „i sve im bijaše zajednička“. Pobijedili su svoju uskogrudnost i svoju sebičnost, prepoznali su se braćom, počeli su bivati zajedno, otvarati se jedni drugima – postali su Crkva! Na tu ljubav upućuje i apostol Ivan u današnjem drugom čitanju. Ljubav Božja koju smo u Isusu Kristu osjetili, posebno ovih dana, potiče nas da i mi budemo takovi. Da uzvratimo ljubav Onome koji nas je prvi uzljubio, a i da se međusobno ljubimo.
Kakav je moj odnos prema zajednici? Da li joj pristupam vjernički ili samo sociološki? Idem u Crkvu, znači idem u zajednicu – da li sam toga svjestan? Kakav je moj odnos prema mojoj braći u zajednici? Da li otvaram sebe i svoj život drugima? Koliko su moja dobra i ono što posjedujem raspoloživi za druge? Da li dolazim redovito na sastanke na Dan Gospodinov? Da li je Isusovo uskrsnuće preobrazilo moj život?
