2. Nedjelja Došašća (B)
I v a n K r s t i t e l j jedan je od glavnih likova došašća. On je Preteča, najavitelj dolaska, pripravitelj puta Boga k čovjeku. No, on najavljuje i neposrednost tog dolaska i zato je prorok radosti i nade. Tu radost neposrednog dolaska želi nam saopćiti prorok Izaija: Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska… Evo Boga vašega! Gle, Gospodin Bog dolazi! To su prvi akordi Božića! Ali, to nije samo prošlost, već i ono što se istom treba dogoditi. Čitavo čovječanstvo ide prema jednom novom svijetu. Mi kršćani „iščekujemo nova nebesa i novu zemlju“, dan kada će uminuti ova prolaznost, dan kada će sam Gospodin dovršiti ovu našu povijest. I to nas ispunja radošću: ova naša povijest nije slijepa sudbina, sva je ljudska slabost ne može dovesti do apsurda.
No, advent nije samo stvar Boga koji dolazi, već i č o v j e k a koji treba Bogu „pripraviti put“, „poravnati mu staze“. Da se advent dogodi potrebni su Bog i čovjek. I čovjek! Bog u onoj mjeri ulazi u naš život, u kojoj mu se otvaramo, u kojoj mu to dopuštamo. On stoji pred svakom ljudskom slobodom i kuca! Stoga bez čovjeka nema adventa, ili kako to kaže Augustin: onaj koji te je stvorio bez tebe, ne će te spasiti bez tebe! Čovjek na Božji dolazak mora odgovoriti obraćenjem, otvaranjem prostora svojega života Bogu: pripravite put Gospodinu!
Da bi ovo naše razmišljanje bilo potpuno, moramo uočiti bitnu riječ adventa: s a d a. Naš je advent sada! I Božji je dolazak sada. I svoj korak koji trebamo učiniti da Boga primimo, trebamo učiniti sada. I opomena kojom Krstitelj opominje svoje suvremenike da budu pozorni na Gospodinov dolazak, za nas se događa sada! Pokušajmo se suočiti s ovim činjenicama! Zastanimo malo! Zastanimo pred svojim životom, i pred Bogom koji želi ući u naš život i preobraziti ga! Što? Nemamo vremena!? Zar doista nemamo vremena!? Nemamo vremena za svoj život i za Boga koji nam dolazi?! A, za š t o onda imamo vremena?! Možda smo stalno na površini životnog kiča, zaneseni šarenilom boja prolaznosti, koja će „s trijeskom uminuti, počela se užarena, raspasti“. Stani! Evo Boga tvojega! Ide k t e b i ususret da te spasi. To je šansa adventa! To je šansa Života! Samo to!
