JA SAM KRUH ŽIVOTA KOJI SIĐOH S NEBA.“
«Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac». Mi postajemo kršćani jer smo povučeni od Oca. Ja sam kršćanin jer sam privučen: privlači me Bog koji je dobar kao kruh, skroman kao kruh, neiscrpnom energijom hrani moj život, sve živote, sav život. On se daje i nestaje. Čak će i njegova djeca činiti kao On, bit će dobar kruh. Nema ništa ljepše nego kad se za nekoga kaže da je dobar kao kruh, a posebno kad na sprovodu nekog svećenika njegovi župljani kažu da je njihov župnik bio dobar kao kruh.
Glavna riječ današnjeg Evanđelja je «jesti». Tako jednostavna, svakodnevna, životna. Označava stotinu stvari, ali prva je živjeti. «Jesti» je pitanje života ili smrti. Bog je takav: vrlo jednostavan i ulazi u bit pitanja. Radi se o tvom životu. Tajna, krajnji smisao u vremenu i vječnosti je živjeti u Bogu. Ne samo postati dobar, ili postati još bolji, nego imati Boga u sebi, koji oblikuje moje srce, moje tijelo, dušu, koji me pretvara u Sebe. Sudjelovanje u Kristovom Tijelu i Krvi pretvara nas u ono što primamo.
Bog u meni: moje ga srce upija, On upija moje srce i postajemo jedno. I to je glavno značenje: donijeti nebo na zemlju, Boga u čovjeka, obilni život u ovaj moj mali život. Došao je donijeti puno više od oproštenja grijeha: došao je dati sebe.
Međutim, primanje Kristova tijela i krvi nije svedeno samo na obred pričesti. Tijelo Kristovo nije samo na oltaru, njegov Duh ispunja zemlju, Bog je odjeven čovječanstvom do te mjere da je cijelo čovječanstvo tijelo Božji. Uistinu, ono što ste učinili jednom od ovih, učinili ste meni. «Jesti kruh Božji» je hraniti se Kristom i Evanđeljem, udisati taj čisti zrak, jesti taj dobri kruh, uvijek, neprekidno. Upitajmo se: s čime se mi hranimo? S čime hranimo srce i misli? Hranimo li se velikodušnošću, ljubaznošću, dobrotom? Ili se hranimo površnošću, kratkovidnošću, sebičnošću, netolerancijom, besmislom? Ako se hranimo lošim mislima, i mi postajemo takvi; ako se hranimo mislima iz Evanđelja, Evanđelje oblikuje naše razmišljanje, naše osjećaje, i mi postajemo ono što prebiva u njemu.
vlč. dr. Ante Vidović, doktor kanonskog prava
