Kraljevstvo Božje!? Toliko puta čujemo te riječi iz ustiju Isusovih. Evanđelisti su zabilježili te riječi nebrojeno puta. Isus je u taj izraz stavio veliku bremenitost svojih misli, osjećaja, težnji.
Neprestano je govorio o Kraljevstvu Božjem. Govorio je o blizini tog Kraljevstva Božjeg, i o neposrednosti, o važnosti.
Prispodobe današnjeg Evanđelja govore baš o toj velikoj važnosti toga Kraljevstva. Zbog njega valja se odreći svega, sve ostaviti. Isplati se prodati sve da se dobije sve. Kraljevstvo je Božje kao biser, dragocjenost.
Ne tražimo toliko prostornost toga Kraljevstva, ne idimo za nekim materijalnim opisom ljepota i sjaja toga Kraljevstva. Sve nas to može prevariti, učiniti nam se da su ipak kraljevstva ovoga svijeta sjajnija i moćnija nego li je to Božje Kraljevstvo.
Krist upozorava na dubinu toga Kraljevstva. Ono je nama tako blisko, intimno našem biću. Isus će to pokušati izreći prispodobama o kvascu, aluzijama o Kraljevstvu koje je u nama, neprestanim pokušajima da nas urazumi i dadne do znanja, kako moramo promijeniti kategorije svoga mišljenja.
I konačno: sve govori kako je Isus Krist prostor i točka tog Kraljevstva Božjega. Za susret s Isusom Kristom isplati se sve prodati, sve žrtvovati, jer je on sposoban da našem životu dadne jedinstveni i definitivni smisao, ljepotu, mir i ljubav. S njim i po njemu Kraljevstvo će Božje ostvariti apsolutnu volju Boga Oca, tako da jednom zauvijek bude „kako na nebu, tako i na zemlji!“