ISUSOVE I NAŠE KUŠNJE
Prva kušnja: Pretvori ovo kamenje u kruh!
Isuse, unatoč svojoj gladi nisi pristao na ovaj izazov. Ne želiš svoju božansku moć sebično okrenuti na čudesno ugađanje sebi. Ti ćeš umnožiti kruh, ali samo kad to bude potrebno drugima, mnoštvu u pustinji. Tada ćeš tisuće podariti kruhom i ostat će ga na pretek. Međutim, kad to isto mnoštvo bude u kušnji da te potraži samo zato jer si im tako lako namaknuo kruha, bit ćeš razočaran njihovim sebičnim nakanama.
Rekao si, Isuse, da čovjek ne živi samo o kruhu. Da je tvoja riječ temelj svakog života. Htio bih otkriti tu tajnu života. Petar, tvoj učenik, jednom je to rekao s vjerom i ljubavlju: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68).
Da, Isuse, ti imaš riječ života! Tvoja je riječ istina. Ne dopusti da se zarobimo traganjem za materijalnim sigurnostima i da pritom zaboravimo tvoju riječ. Oslobodi nas od jednostranog zgrtanja sredstava za zemaljski život. Ne dopusti da neprestano osluškujemo glas onoga koji neće nikada prestati kušati čovjeka.
Druga kušnja: Dat ću ti sve, ako se meni pokloniš!
Isuse, čudim se što se đavao usudio ovako nastupiti. Vjerojatno je ovo njegov očajnički pokušaj. Tebi koji imaš sve, tebi od kojega je sve i po kome je sve, on nudi slavu ovoga svijeta!
Ali, Isuse, ono što nije uspio kod tebe, uspijeva kod mnogih od nas. Zar nema među nama toliko zarobljenosti novcem i vlašću? Zar nije čovjek, nažalost, radi bolje zarade i više novca sposoban staviti na kocku vlastito poštenje, potisnuti svoju savjest, pogaziti ljubav prema bližnjemu? Zar nisu toliki sposobni da u borbi za vlast zgaze svoga protivnika i da se pritom služe i nečasnim metodama? Mnogo su nam puta novac i vlast božanstvo, odnosno idol. Trebamo novac, ali u službi života i ljubavi. Treba među ljudima postojati organizirana vlast, ali kao služenje. Nikako drukčije! Zato, Isuse, kad sami ne možemo, ti nas spasi!
Treća kušnja: Baci se s vrha hrama; ne boj se!
Divan si i jasan, Isuse! Đavao te želi potaknuti da provjeriš jasno koliko te Otac ljubi, koliko si na njegovu dlanu! Međutim, tebi je jasno: ti si Sin Božji i Bog je neprestano Otac. U njegovoj si ruci, kao što smo po tebi i mi na njegovu dlanu. Tebi za to ne treba dokaza, budući da je svaki dan, svaki čas znak te neizrecive ljubavi Božje. Ti ne želiš iskušavati Gospodina!
Oprosti nam, Isuse! Mi ga tako često iskušavamo. Često sumnjamo je li nas Bog ljubi. Htjeli bismo svakog dana neke čudesne i opipljive dokaze njegove ljubavi. Htjeli bismo dokaze za ono što se ne da dokazati, nego samo iskazati! Oprosti nam za tu skriven u želju kojom i mi katkad u nekim svojim neumjesnim pustolovinama još uvijek očekujemo da se tada Bog iskaže!
Fra Zvjezdan
