Iskušavan svime, osim grijehom
Isus Krist, naš Gospodin, postao je nama u svemu sličan, osim u grijehu. On je Sin Božji od vječnosti, a ipak je u vremenu uzeo smrtnu i trpeću ljudsku narav. To je učinio, da bi nas otkupio od grijeha i ropstva zla. On je prema riječima poslanice Hebrejima “poput nas iskušavan svime, osim grijehom” (4,15).
To će nam pomoću današnjega Evanđelja biti stavljeno pred oči. Đavao pokazuje Isusu zamamljivosti ovoga svijeta i htio bi da ga odvratiti od njegova božanskog poslanja. Isus Krist u susretu s napasnikom snalazi se odlučno i tako nam pokazuje, kako i mi trebamo nadvladati Zloga kada nam pristupi.
Tu je najprije iskušenje o lagodnom, raskalašenom životu: “Reci, da ovo kamenje postane kruhom.” To za Sina Božjega ne bi bio nikakav problem, ispuniti tu želju. Ipak on svima nama kaže, da ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. Duhovne i vječne vrijednosti broje dakle, ne prolazno i zemaljsko. Upravo u korizmenom vremenu mi možemo pobjeći od mentaliteta konzuma, potrošnje i nesmetanog užitka, da budemo slobodni za Božju riječ i pouku i za međuljudski susret u ljubavi i prijateljstvu.
U drugom iskušenju đavao bi htio da se Isus baci s vrha Hrama. Ponovno je Gospodinov odgovor jasan: “Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!” Ne pokušava li moderni čovjek svuda prigrabiti sebi Božju moć? Promislimo samo na pokušaje, da se klonira čovjeka i na mnoge zahvate u živoj i neživoj prirodi, nad kojima čovjek doduše kao kruna stvorenja treba vladati, ali ne u iskorištavajućoj namjeri i samovoljno, nego zastupajući Boga kojemu uvijek ostajemo odgovorni. Samo kada pazimo na Božje zakone, koji su upisani u prirodu i u čovjeka – također u seksualnom području, tada može uspjeti život ovdje na zemlji i mi ćemo smjeti baštiniti kraljevstvo Božje.
Treće iskušenje konačno je gotovo neodoljivo, tako nam se čini. Đavao je stavio pred Isusa sva kraljevstva, sve moći ovoga svijeta. Cijena: on treba pasti ničice i pokloniti se – ne Bogu, nego Napasniku osobno! Otpad od živoga Boga i klanjanje stvoru, palom anđelu, “ocu laži” i “ubojici ljudi od početka”. Nečuven zahtjev, u kojemu se Isus odlučno snalazi: samo se Bogu treba klanjati. Njemu pripada sva čast!
Kada čovjek za svoje djelo i za svoje dopuštenje ne stavlja više granice, ako on svu vlast prigrabi sebi, tada uskraćuje Bogu čast i samoga sebe čini božanstvom. On ne bi više htio služiti (“non srviam” je moto paloga anđela) i tako samom sebi sprema propast. Kratak je sav zemaljski sjaj i slava, ako su bez Boga. Korizmeno vrijeme pokazuje nam da imamo alternativu. Ta alternativa znači da budemo skromni, da se odričemo nepotrebnoga i svega onoga što nas priječi da budemo slobodni za bitno. Tko sabire blago u nebu, taj će biti bogat u srcu, taj ne treba tražiti zemaljsku moć i priznanje.
Pogledajmo na Mariju, majku Isusovu. Kao što se njezin Sin opirao zlu, tako se je i ona opirala Zlomu. Ona je sva čista i sveta, bezgrešna i Bogu posvećena. Ako joj se povjerimo, tada ćemo pobijediti Zloga. Bog nam oprašta grijeh za koji se od srca kajemo, i daruje nam uvijek iznova novi početak u sakramentu pomirenja! S Bogom ćemo ostvariti velike stvari, jer on zbacuje silne s prijestolja, a uzvisuje neznatne. Gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne. Tko ima otvoreno srce za Božju ljubav, taj će u punini iskusiti njegovo milosrđe.
Fra Jozo Župić
