Nekategorizirano

S PONOSOM POZIVAMO

Cvijeće

Tužna priča o cvijeću u našoj, franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Zemunu.

TREĆA VAZMENA NEDJELJA (C)

ISUS JE GOSPODIN

Gospodine. zatekao si Petra svojim pitanjima. Danas se i ja želim naći s tobom. Povedi me nasamo i podvrgni ispitu svoje ljubavi. Vjerujem u tebe, Isuse!

Ali, ljubim li te? Imam iskustvo ljubavi prema ljudima. Osjećam da su mi mnoge osobe bliske i drage. Osjećam da me drugi prihvaćaju, a neki čak i ljube. To me iskustvo ispunja radošću.

Ljubim li ja tebe, Isuse?

Znam da ti mene ljubiš. Ljubiš me ne samo više od svih drugih koji me uvjeravaju o svojoj ljubavi, nego me ljubiš dokraja, do svih mogućnosti svoga Srca. Tako si ti sam rekao. Da, Isuse, ja znam da me ti ljubiš.

Al,. ljubim li ja tebe, Isuse?

Ti sve znaš. Tebi ne mogu reći bilo što. Ti poznaš tajne moga srca. Znaš moje sumnje, praznine, moje bjegove. Znaš da u mojem srce i ima i nema mjesta za ljubav prema tebi. Možda katkad ni ne znam što znači ljubiti tebe. Jednostavnije mi je vjerovati tebi, vjerovati i da si uskrsnuo i da si Bog. Ali ljubiti?

Ti me ipak uporno pitaš, kao i Petra, pitaš me i tri puta i sto puta ako treba: “Ljubiš li me?” Isuse, pomozi mi da osjetim ljubav prema tebi. Daj mi milost da te ljubim.

Da, Isuse, ljubim te. Znam da te često nisam ljubio, znam da se ne ponašam i da ne živim uvijek tako da se vidi ta ljubav. Znam da sam često zatajio u ljubavi. Ali, sada, u ovom času, u trenutku kad moje srce čuje tvoje pitanje i gotovo molbu, ja ti mogu reći, Isuse: “Ljubim te!”

Ne znam, Isuse, ljubim li te više. Više od drugih, više nego jučer, više nego dosada. Znam da istinska ljubav raste i da se može ljubiti uvijek samo više – ili se ne ljubi. I to me nauči, Isuse. Nauči me ljubiti više nego prije, više nego kad sam bio dijete, više nego kad sam se opredijelio za tebe, više nego u času prve pričesti, više nego lani. Nauči me ljubiti, nauči me rasti u ljubavi! Ti sve znaš. Ti znaš granice mojeg srca. Ti znaš što mogu i što ne mogu. Hvala ti što sve znaš. Znam da me ne osuđuješ upravo zato što znaš tajne moga bića. Ti znaš i da te ljubim. Pomozi mi, Isuse, da te sve više ljubim. Jer znam da ću tek tako moći usuditi se poći za tobom.

fra Zvjezdan

DRUGA VAZMENA NEDJELJA. Nedjelja Božjega milosrđa

POČETAK NOVOG STVARANJA

Gospodine, Židovi su zaplašili tvoje učenike. Svi oni koje si volio u strahu su, čekaju iza zatvorenih vrata. Strah ih je za svoj goli život, strah ih je za sigurnost i mir, strah ih je što će sada sa sobom, budući da su im oteli tebe. A sve su svoje nade stavili na tebe. Žive u strahu za sutra.

Gospodine, i danas svi mi imamo razloga za strah. Vremena su nemirna, među ljudima vlada nepovjerenje, nema ljubavi. Ugroženost i nesigurnost budi u ljudskim srcima strah. Bojimo se, Isuse, i mi. tvoji učenici. Strah nas je za sutra zbog svega onoga što se oko nas događa. Strah nas je za sigurnost i mir u prostoru u kojem živimo. Dijelimo to, Isuse, sa svim ljudima na ovim prostorima gdje si nas ti stavio. Tvoji su se učenici bojali sve do onog časa kad si se ti pojavio i kad si im donio mir. “Mir vama!” – rekao si. I obradovaše se tvoji učenici. Ti si njihova sigurnost, njihova radost i mir. Uz tebe nema više razloga za strah. Ti im daješ od svoje hrabrosti, od svojega mira, od svoje radosti i svojeg predanja. Daješ im od svoga Duha.

Objavi se, Gospodine Isuse, i nama danas. Objavi se duboko u našim srcima, u našim zajednicama, u našim euharistijskim slavljima, u našem svakodnevnom životu. Objavi se, očituj svoju prisutnost, daj nam do znanja da nismo prepušteni samima sebi, da nas neće progutati stihija, da si ti Gospodar vremena i vječnosti, da ti ravnaš putovima zvijezda i tajnama povijesti. Objavi nam to i onda kad ne razumijemo mnoge stvari, objavi nam to kad ne vidimo izlaza, kad smo ugroženi u nekim svojim sigurnostima. Objavi nam to, Isuse, i onda kad tražiš od nas žrtve ljubavi i predanja.

Dođi, Gospodine Isuse! Divim se domišljatosti tvoje ljubavi. Apostolima si došao i kroz zatvorena vrata. Dođi i k nama kad je u nama sve zatvoreno, kad nema prostora za povjerenje i optimizam, kad smo ispunjeni gorčinom i razočaranjem. Dođi kroz sva naša zatvorena vrata i pojavi se među nama. Neka ti ništa ne bude preprekom da se pojaviš ondje gdje si u ovom času najpotrebniji. Budi i danas posred svojih učenika, uz svoje vjernike koji bi trebali nositi tvoje poslanje mira i radosti svijetu danas.

 Zato dođi, Gospodine Isuse!

fra Zvjezdan

ČESTITKA

„MIR VAMA“

„Mir vama“ prve su riječi koje je uskrsli Krist uputio svojim učenicima po svom slavnom uskrsnuću. Te iste riječi s velikom radošću upućujemo svima vama poštovani i dragi vjernici čestitajući ovogodišnje slavlje uskrsnuća Gospodinova. Neka Njegov uskrsni mir bude sa svima nama i neka taj Kristov mir ispunjava srca naša.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

„Mir vama“ i vama draga braćo i sestre koji ćete ovaj blagdan slaviti po julijanskom kalendaru. Ista je snaga uskrsnuća pa neka nas ona povezuje na zajedničkom putu k vječnoj slavi.

„Mir vama“ želimo i onima kojima je danas taj mir tako potreban i tako željen, a koji trpite ratne strahote. Naše čestitke vama zamjenjujemo našim molitvama da milosrdni uskrsli Spasitelj svojom snagom i milošću na poseban način bude uz sve vas.

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA

LJUBLJENI UČENIK

Isuse, kamen je odvaljen.

Ništa više ne pritišće mjesto gdje su te pokopali. Uzalud su ga pečatili ljudi; uzalud su postavljali straže. Nitko nije mogao zaustaviti božansku snagu uskrsnuća. Nikla je neuništiva klica novoga života i probila najtvrđu koru nove zemlje. Život se rodio. To je nov, jedinstven, neuništiv, vječni život! Sjeme bačeno u zemlju umrlo je da bi donijelo stostruki rod.

Grob je ostao prazan. Grob nije mogao zadržati Začetnika života. Ti si, Isuse, prošao iskustvo umiranja i smrti, ali je i smrt dočekala jedinstveno iskustvo: da ne može zadržati u svome krilu onoga koji je život svoj darovao iz ljubavi. Moći će apostoli i žene i potom naraštaji kršćana kroz stoljeća vidjeti tek mjesto gdje su te položili. Međutim, živoga se ne može naći na mjestu gdje se sahranilo mrtvoga.

Petar i Ivan trče prema grobu. Začudila ih je obavijest koju su im donijele žene. Bilo je to nezamislivo. A ipak žene nisu maštale. Govorile su rječnikom ljubavi i istine. Požurili su se Petar i Ivan. Ivan je trčao brže. On je ljubljeni učenik. Petar je ušao prvi u grob. Žurilo mu se. Htio se uvjeriti da se žene nisu prevarile. Htio je vidjeti prazan grob. To je polazište vjere. Ljubljeni učenik svjedoči: ‘Vidje i povjerova!” Nije vidio tebe, Isuse, ali je vidio prazan grob i uredno složena platna u koja si bio umotan i na posebnom mjestu ono kojim ti je bila povezana glava. To mu je bilo dosta! Ti si živ!

Nisu ostali na grobu. Vratili su se i čekali. Čekali su tebe, Isuse! Čekali su neki znak; znak tvoje prisutnosti, tvoga novog života, znak uskrsnuća.

Isuse, radujemo se tvome uskrsnuću. To nam je sve na svijetu. To je pobjeda ljubavi. To je osmišljenje svake patnje. To je temelj nade. Pobijedio si, Isuse! Ali ne čovjeka, ne ljudsko biće, pa ma kako ono bilo podlo i slabo. Ljudima si ponudio spasenje.

Nisi htio poraziti ni Judu, ni Pilata, ni Heroda, ni Kajfu. Nisi htio farizejima i glavarima svećeničkim dokazati da su imali krivo. Sve to tebi nije bilo važno. Ti si pobijedio ljubavlju. To je pobjeda nad mržnjom, pobjeda nad grijehom, nad ljudskom zloćom, pobjeda nad đavlom. To je jedinstvena pobjeda.

Apostole šalješ u svijet. Želiš da nose Radosnu vijest uskrsnuća. Želiš da svi ljudi shvate da si uskrsnuo za sve. Nikoga ne isključuješ. To je spasiteljski događaj za čitavo čovječanstvo. I nas šalješ. Želiš da nosimo tvoj uskrsni mir svim ljudima! Želiš da ne klonemo pod teretom nemilih događaja i ratnih godina. I u nama želiš uskrsnuti. I po nama želiš uskrsnuti. Grobovi očaja i beznađa moraju ostati prazni!

fra Zvjezdan

PETAK MUKE GOSPODNJE. VELIKI PETAK

MUKA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

Gospodine, želim osluškivati tvoje posljednje riječi na križu. Zabilježeno ih je sedam. Progovori mi ti, Gospodine, danas u svojim vapajima s križa i daj da osjetim snagu tvoje molitve kojom si za mene na križu molio.

“Bože moj Bože moj zašto si me ostavio!” Isuse, ne mogu ni slutiti dubinu ovog vapaja. Ti koji si uvijek vršio volju Očevu morao si osjetiti bol Božje ostavljenosti. Samo grijeh može čovjeka odijeliti od Boga. U ovom času, Isuse, prepoznajem te kao Otkupitelja koji na sebe uzima sve grijehe svijeta. Svojom boli na križu otkupi nas od svakog prokletstva grijeha.

Oče oprosti im jer ne znaju što čine!” Oprosti njima, oprosti nama. Nikad nećemo do kraja shvatiti što činimo svojim grijehom. Ti to jedini znaš. Oprosti nam, Isuse! Izmoli i za nas Očevo oproštenje. Daj da rado i često prihvatimo snagu milosrđa kojeg si nam ti zaslužio na žrtveniku križa. Daj da iz vrela tvoga oproštenja naučimo i mi praštati svojim bližnjima.

‘Još danas bit ćeš sa mnom u raju!” Divno obećanje čovjeku koji je sav svoj život potrošio za zlo. Divno obećanje na vratima smrti. Hvala ti, Isuse, za ovu jedinstvenu gestu ljubavi. Čovjeku daješ nebo, a da ga on ničim nije zaslužio. Nebo je dar tvoje ljubavi. Daj nam ponizno srce da umijemo prihvatiti vječno zajedništvo s tobom kao čisti dar, jer po svojim zaslugama ne bismo stigli daleko.

“Ženo, evo ti sina; sinko, evo ti majke!” Hvala ti za dar tvoje Majke. Primam ga kao oporuku tvoga srca. Potrebna nam je nježna i vjerna ljubav majčinskog srca. Hvala ti što si na taj način s križa molio i za mene, mislio i na mene. Ohrabren ljubavlju presvete Majke znam da nisam sam u križevi ma života. U hodu za tobom osjećam prisutnost tvoje i moje Majke.

“Žedan sam!” Došao si utažiti glad i žeđ čitavoga svijeta. Žedan si bio na Jakovljevu zdencu. a ipak si želio najprije utažiti životnu žeđ Samarijanke i svih ljudi darom žive vode. Žedan si naše vjere, naše ljubavi. Sam izgaraš od želje da sve spasiš i da svima podijeliš hrane i pića, a u ovom času umireš od žeđi. Križ ostaje trajnim znakom tvoje žeđi za svakim od nas, za našom ljubavlju. Htio bih utažiti tvoju žeđ, Isuse! Reci mi kako!

“Dovršeno je!” To si samo ti mogao reći. Tvoj je život ispunjen; postigao si smisao i svrhu svoga života. Dovršio si volju Očevu. U svemu si bio poslušan do smrti na križu. U ovom groznom času, kad su mnogi u napasti da pomisle da se nasilno prekinula nit tvoga djelovanja i života, ti si dovršio svoj život, ispunio svoje djelo. Jer, to je zapravo Očevo djelo. Dovršio si djelo ljubavi i za mene!

”Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” Hvala ti, Isuse, za miri predanje. Posljednji je čas tvoga života. Svoj duh predaješ Ocu. U dlanove istog Oca i mi smo urezani. I nas on nosi na svojim rukama. Isuse, ne dopusti da to zaboravimo. Dobri Otac i nad nama bdije. Daj nam milost da to osjetimo i u časovima kad se bude odvijala posljednja muka rastajanja od ovoga života. Neka nas hrabri sigurnost da nas Otac čeka i da si nam ti pripravio mjesto.

fra Zvjezdan

ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE. VELIKI ČETVRTAK

GOSPODNJA VEČERA

Gospodine, ti da meni pereš noge? Nećeš mi prati noge nikada! Ja te i previše cijenim. Ti si Učitelj, Gospodin. Ti si veliki autoritet. Ja se tebi neprestano klanjam. Kad god dođem u crkvu poklonim se tajni tvoje prisutnosti. Katkad imam volju čak i ničice pasti pred tebe i prostrti se pred tobom. Osjećam se malen i jadan pred tobom koji si tako svet i velik. Ne dolazi u obzir, Gospodine, da ti meni pereš noge, da se saginješ preda mnom.

Moje su noge prljave i prašne. Često svojim nogama koračam stazama koje se tebi ne sviđaju. Moji putovi na kojima umaram svoje noge nisu uvijek ispravni. Kako ti onda mogu dopustiti da mi pereš noge? Nisam dostojan takve ponižavajuće tvoje usluge. Kao i Petra, Isuse, i mene uvjeravaš da mi moraš prati noge da bih imao dijela s tobom. Ti si uporan. Ne odustaješ od svoje nakane. Pred tobom moram popustiti. Da, Isuse, peri mi noge. Peri ono što je u meni najprljavije, najprašnije. Peri me od onoga čega se stidim, od mojih promašaja i grijeha. Peri me, Isuse.

Okupaj me cijeloga. Petru u onom času kao da to nije bilo potrebno. Meni je potrebno. Operi mi i glavu i ruke. Često su mi misli prljave, a rukama činim zlo. Operi mi jezik koji je ponekad neobično prljav. Ne biram uvijek svoje riječi. Moje su riječi često za druge bolne ili vrijeđaju moje i tuđe dostojanstvo. Operi me i okupaj, Isuse!

Operi mi srce. Ono je prevrtljivo. Operi me od mojih sebičnosti. Operi me od moje ograničenosti i neispravnog shvaćanja ljubavi. Često mislim da ljubim, a možda zapravo zarobljavam druge i prisvajam ih ljubomorno za sebe. Čisto srce stvori mi, Isuse, i obnovi u meni pravi duh. Isuse, sada sam ja uporan. Ne peri mi samo noge. Potrebno mi je potpuno čišćenje. Potrebno mi je iskustvo potpunog oproštenja da bih mogao osjetiti radost koju u duši prouzroči tvoja posvetna milost. Okupaj me ne samo vodom, nego krvlju svojom, da bih mogao imati dijela s tobom ovdje i u vječnosti.

fra Zvjezdan

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA (C)

OČE, OPROSTI!

Isuse, otvara se zastor najdublje drame ovoga svijeta. Pozornica je Jeruzalem, Kalvarija. Glumaca nema, jer je sve stvarno; sve se to odvijalo u istini tvoga života. Mi čitamo taj izvještaj. Svečano ulaziš u grad koji će te nakon nekoliko dana odbaciti, osuditi i ubiti.

Isuse, vjerujem da je ono što se dogodilo zapisano za nas danas. Nismo ni mi izvan te drame. Htio bih da se prepoznam, da se prepoznamo. Svijet i danas živi svoju dramu i tragediju. I danas ima nemira i rata, i danas ima nepovjerenja i mržnje. U tom svijetu i danas djeluješ i živiš, uzimaš na sebe naše boli i razdjeljenja, naše rane i umiranja. I danas, Isuse!

Jer, ti nisi umro samo za one ljude, nekada, davno. Umro si i za nas, trpio si i za nas, uskrsnuo si i za nas.

To više ne mora biti Jeruzalem. Mogu te prepoznati i u ovom gradu. Priroda je danas tako rascvjetana. Gradom se mogu primijetiti brojne maslinove grančice koje žele, nošene u crkvu i iz crkve, pronositi našim gradovima i selima mir i blagoslov!

Neka se to i zbude, Isuse! Neka se osjeti radost tvoga pohoda svakom gradu i neka bude trajan mir u srcima ljudi. Molim te za mir svakog grada i sela, molim te za mir svoga naroda, molim te za mir čitavoga svijeta. Molim te za mir u obiteljima, za mir u svakom srcu.

To više nije Kalvarija. Ti i danas trpiš među nama. Sada je to prisutno u trpljenjima mnogih, u ranama brojnih tvojih “najmanjih” koji uzalud čekaju na ljubav. Prisutan si u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran. A ako zbog naših grijeha i naših nepažnji ljudi oko nas trpe, onda smo i mi slični onoj masi svijeta koja te osuđuje i razapinje. Oni, Isuse, “nisu znali što čine”, a mi to već jako dobro znamo.

Isuse, daj nam milost ovih dana i učini da sudjelovanjem u liturgijskoj drami žrtve tvoje ljubavi postanemo bolji!

fra Zvjezdan

5. korizmena nedjelja (C)

JA TE NE OSUĐUJEM

Isuse, ova žena iz evanđelja imala je tu nesreću da je uhvaćena u preljubu. Možda joj to nije bio prvi prekršaj i grijeh, ali ovaj puta je uhvaćena i privedena pred sudište. Dovedena je pred tebe kao da je neko čudovište, ne prepoznaje se u njoj osoba; to je neka, ona, neodređeno biće kojem treba suditi. Ja vjerujem, Isuse, da je ova žena zapravo imala sreću! Sreću što je uhvaćena u preljubu i zbog toga privedena k tebi. Imala je sreću da tebe susretne. Svi su njezini tužitelji odstupili, posramljeni su se povukli, a ostao si samo ti: “Ja te ne osuđujem!”

Dao si joj mogućnost novoga života. Pružaš joj ruku, daješ joj život. Ona je bila osuđena na smrt kamenovanjem. Ti si je oslobodio optužnice i ona je mogla od tebe otići u miru. Nisi odobrio njezin grijeh, ali si spasio ženu, osobu, biće koje je slabo i treba snage i praštanja.

Hvala ti, Isuse, za ovaj susret.

Mi griješimo, Isuse, ali najčešće nemamo nesreću da budemo uhvaćeni u grijehu. Često naši grijesi ostaju skriveni od javnosti, nitko o tome ništa ne zna. Ni sami često nismo toga svjesni. A ipak, ti sve znaš. Znaš da su oni koji su ženu optužili isto tako grešnici. Samo što nisu imali sreću da budu razotkriveni pred tobom. Jer tada bi se čisti vratili od tebe. Ovako, njihov grijeh ostaje! Teško nam je, Isuse, kad nas drugi okrivljuju, optužuju, ogovaraju ili kleveću. To nas boli. Želimo sačuvati svoj dobar glas, želimo pred javnošću biti kako treba. I tada nemamo sreće da se susretnemo s tobom!

Ti sve znaš, sve vidiš. Ti svakoga od nas gotovo svakodnevno možeš zateći u raznovrsnim preljubima našeg grešnog i prevrtljivog života.

Danas te, Isuse, molim za sreću: da osjetimo da smo zatečeni u grijehu! Zatečeni činjenicom da ti sve vidiš i da sve znaš, da tražiš izgubljenu ovcu dok je ne nađeš. Daj nam sreću, Gospodine, ako i ne bude ljudskih tužitelja za naše grijehe, da možemo sami sebe optužiti i doći k tebi da bismo u ispovijedi čuli tvoju presudu: „Ja te ne osuđujem! Ja te ogrješujem od tvojih grijeha! Idi u miru!”

fra Zvjezdan