Nekategorizirano

TKO JE ISUS ZA TEBE?

Isuse, ljudi i danas puno govore o tebi. Još uvijek te mnogi ne poznaju, ili misle da te poznaju. Još uvijek si mnogima prisutan na bilo koji način. Doduše, čudni su ti ljudski komentari, i nije mi neobično što i tebe, Isuse, zanima što to ljudi govore o tebi. Mnogi te samo površno poznaju.

Vide te na slikama ili na raspelima i vjeruju da si postojao, da si bio dobar i da si činio dobro. Mnogi ni ne slute da si ti u osobnoj vezi sa svakim čovjekom i da se svakoga od nas tiče tvoje raspeće, tvoja smrt na križu. Za mnoge si, Isuse, samo povijesna osoba koja je u svoje vrijeme živjela i stavila pečat ovoj epohi, i ništa više. Mnogima si, Isuse, još i manje od povijesne osobe, gotovo legenda, mit, doduše ljudima potreban, ali u određenim nestvarnim visinama.

Mnogi te zamišljaju, Isuse, kao čudotvorca. Baš te takvog i traže. Žele da i danas u svakoj ljudskoj potrebi i nevolji napraviš čudo. Katkada mi se čini, Isuse, da te za ništa drugo i ne trebaju.

Dobar si za čudesno pomaganje. Fantastičan si im kad osjete da ih primjećuješ i da ih ne puštaš čekati. Divan si kad se ponašaš upravo onako kako to oni žele. Neki te neće, Isuse. Ne poznaju te, ili te slabo poznaju pa te odbacuju. Gotovo da mi je teško zamisliti da te itko može odbaciti tko te istinski poznaje, ali nažalost često čujem da te ljudi odbacuju, da ti okreću leđa i da te psuju. Mnogi na tako ružan način govore o tebi! A ti, Isuse, pitaš i mene, i Petra, i apostole i sve nas: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”

Ti si, Isuse, za mene: Bog i čovjek, sin Boga živoga, sin Djevice Marije! Ti si Spasitelj svijeta, rodio si se za mene, došao si na ovaj svijet radi mene! Ti si ljubav Očeva, poslušan njegovoj svetoj volji!

Ti si, Isuse, Put! Put si moga života. Ti i mene zoveš da te slijedim, da krenem za tobom. Ti me pozivaš da krenem u život onako kako si ti činio. Želiš me učiniti svojim učenikom. Da, ti si, Isuse, onaj za kojim je vrijedno ići, komu je vrijedno povjeriti u ruke svoj vlastiti život. Ti si, Isuse, smisao mog života. U tebi nalazi smisao i moja patnja i moja radost. Ti si, Isuse, neizrecivo dobar, sama dobrota!

Isuse, ti si za mene sve!

fra Zvjezdan

GOSPODINE, POMOZI MI!

Isuse, povukao si se u krajeve izvan ljudske vreve. Tamo nema Židova, poganski je to kraj. Imaš i ti pravo, Isuse, da se malo odmoriš. Nakon mnogih dana i tjedana zauzete aktivnosti i rada za dobro ljudi, nakon mnogih susreta i razgovora, pošto si tolike ozdravio i pomogao im, dolaziš, Isuse, sa svojim učenicima u ovaj pusti kraj da se odmoriš. Ali, i tu te poznaju i čekaju. Žena viče za tobom. Silno je prestrašena, jer gleda svoje vlastito dijete kako se muči, a ne može joj pomoći. Baš si joj dobro došao, Isuse. Ispada kako ti nemaš pravo na svoj odmor, na svoju osamu. Ne možeš ostati nezapažen, po strani. Otišao si od Židova jer si mislio da pogani još nisu čuli za tebe i da će biti mira.

Međutim, žena viče!

“Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Kći mi teško opsjednuta!” Baš te je Duh poslao, Gospodine. Upravo mi ti trebaš. Samo ti još možeš pomoći! Međutim, ti šutiš i ne reagiraš. Zašto, Isuse? Znaš kako je velika potreba ove žene, a nema joj niotkuda pomoći. Isuse, smiluj joj se!

Prepoznajem se, Isuse, u ovoj ženi. Sličnih situacija ima u životu svakoga od nas. Ima poteškoća, ima teških problema u kojima čovjek ne vidi izlaza. Tada si ti, Isuse, tu da čuješ i pohrliš u pomoć. Sam si, Isuse, rekao da dođemo k tebi kad smo opterećeni. Sam si nas pozvao k sebi kad smo žedni ili gladni istinskog kruha života. Sam si se ponudio, Isuse, da budeš Spasitelj u svim našim poteškoćama.

Zadivila te ustrajna vjera ove žene. Vjera ju je spasila. Vjerom je izmolila ono što je tražila. Njezina kći je slobodna od zlog duha. Osjećam, Isuse, da je upravo ta vjera problem u dubinama naših duša. Nemamo uvijek one vjere koja bi nas ohrabrila da zavapimo k tebi, da se ustrajno održimo u svojim molitvama. Brzo kapituliramo pomišljajući da ti nije stalo do nas. Klonemo na putu.

Često te ni ne primjećujemo u svojoj blizini. U ono vrijeme nisi mogao proći svijetom nezapažen, a sada te ostavljamo po strani, ne opažamo te i ni ne slutimo koliko si nam blizu!

Isuse, nauči nas primati od tebe i kruh sa stola i mrvice od stola. Nauči nas, Isuse, od tebe očekivati i jedno i drugo, jer i mrvica sa tvog stola dovoljna je da nahrani gladne čitavoga svijeta. Svu si svoju ljubav stavio u kruh i razlomio si ga da bude za sve dovoljno. Više nije nitko udaljen od tvoga stola, svatko ima pravo na tvoju ljubav, svatko ima pravo doći k tebi i nahraniti se kruhom života. Smiluj se, Gospodine, posebno onda kad nam je vjera u pitanju i ojači nam vjeru!

fra Zvjezdan

Marijino Uznesenje na nebo, svetkovina je koja je za nas radosna vijest. U  Mariji, Isusovoj Majci možemo vidjeti i prepoznati cilj našega života, a i put do toga cilja. Taj cilj gledanja i prepoznavanja za mnoge ljude nije jednostavan. Ako posjetimo jednu bolnicu susrest ćemo ljude u slabosti njihova tijela. Mnogi od njih izmučeni su od jakih bolova. Susrećemo ljude koji imaju veliku muku ustati iz kreveta, i mogu ići jedino uz pomoć drugoga. Susrećemo ljude koji su izgubili snagu vida i sluha, te sposobnost govora. Nisu u stanju da se sami operu i obuku. Možemo vidjeti ljude koji ne mogu privući k ustima žlicu ili čašu vode, ne mogu se vlastitom snagom podignuti ili okrenuti u krevetu. Vidimo ljude koji su klonuli i istrošeni, kratko rečeno: približio im se kraj. Mnogi jedva mogu podnijeti te slabosti, te duševne i tjelesne nedostatke. Htjeli bi napustiti svoje slabo i nemoćno tijelo i umrijeti.

I što tada? Je li to trebalo biti? Može li to biti smisao života?

Marija je nakon svoga zemaljskog života tijelom i dušom uznesena od Boga u nebesku slavu, kaže nam članak vjere Crkve. To znači, da je Marija sa svom svojom egzistencijom i sa svime što je pripadalo njezinoj osobi, bila uznesena u nebo.

Njezino zemaljsko, prolazno tijelo bilo je preobraženo od Boga i nanovo oblikovano u nebesko, neprolazno tijelo.

U Mariji vidimo cilj našega života – i taj cilj je stavljen pred sve ljude. Jednom – ako Bog to smatra da je došao pravi trenutak, možemo i mi nakon ovoga našeg zemaljskog života, s tijelom i dušom biti uzneseni u njegovu nebesku slavu.

Bog će tada ovo naše tijelo preobraziti i nanovo oblikovati i naše novo tijelo će biti slavno i lijepo, ne više osjetljivo za bolesti i bolove, za starenje, umiranje i raspadanje.

Biti ćemo vječno mladi,  moći ćemo vidjeti i gledati novim očima veličanstveni svijet Božji. Bog će nam darovati novu neprolaznu snagu. Neće više biti žalosti ni suza, nikakve muke ni patnje. Pjevat ćemo, plesati i biti sretni.

Sreća i radost nikada više neće biti pomućeni.

To je i to treba biti naš cilj: nebeska slava.

U Mariji također vidimo put, koji vodi cilju. Njezin put do cilja zove se vjera i ljubav. Marija je oboje učila: vjerovati i ljubiti.

Ona je učila slušati Boga, njemu bezuvjetno vjerovati i potpuno se predati njegovom vodstvu.

Ona je bezuvjetno izrekla svoj da njegovoj volji: ”Tvoja volja, Gospodine, neka bude.” Marija je učila pouzdati se i potpuno predati beskonačnoj Božjoj ljubavi. I ona je učila vjerno i ustrajno živjeti prvu i najvažniju Božju zapovijed: ljubav prema Bogu i čovjeku.

Kao Mariji tako i nama Bog daruje vrijeme i daje nam da rastemo i sazrijevamo u vjeri i ljubavi.

Tako nam može i treba svetkovina Marijinog uznesenja u nebo biti jaki znak nade i utjehe, jer smijemo ići ususret novom rođenju koje će se dogoditi u nebeskoj slavi, gdje su Marija i svi savršeni.

fra Jozo Župić

NE BOJTE SE: JA SAM!

Gospodine, ako si to ti, ako je to istina, ako me sve skupa ne vara, ako to nije utvara… Gospodine, onda se pokaži! Dopusti i meni da hodam po vodi, dopusti i meni to iskustvo po kojem ću moći prkositi elementarnim nepogodama i biti jači od sile teže. Gospodine, ako si ti, onda mi to dokaži! Tako često, Gospodine, trebam potvrdu za svoje vjerovanje, trebam dotaknuti tvoje rane, trebam vidjeti da se uvjerim.

I meni se, Gospodine, katkada pričinjaš kao utvara. Kao da si nestvaran. Ne dolaziš na meni uobičajen način. Hodaš po valovima. To još nitko nije učinio. Tebi je i to moguće. Hodaš iznad svega što ugrožava ljudski život. Ti si iznad mojih strahova i tjeskoba. Moja lađa života šibana je valovima, ne ide naprijed, po cijele se noći mučim da stignem do cilja, a obala je još uvijek jako daleko. I odjednom se pojavljuješ ti, hodajući po valovima, poigravajući se nad svim onim što je mene ispunjavalo strahom i otkrivalo mi vlastitu slabost.

I ja bih htio imati istu sigurnost, Gospodine. Ako si to ti, ako si doista ti koji ljubiš, Gospodine Isuse, ako sve to nije utvara, ako mi se sve to ne pričinja, onda mi dopusti da iskusim istu sigurnost i da hodam po valovima ususret tebi.

“Dođi!”, zapovijedaš mi, Isuse.

Da, Isuse, dolazim ti. Čujem poziv, osjećam tvoju blizinu. Dolazim tebi i izlazim iz krhke sigurnosti svoje lađe. Dolazim tebi usred valovlja i vjetra. Ti si mi jedini važan, ti si moj cilj, ti me zoveš. Kročim i po oluji i moru – jer ti si veći i jači od svake opasnosti. Evo me, Isuse, k tebi!

I Petar je zakoračio. Dok je gledao u tebe, dok je išao k tebi, nije bio obuzet strahom, nije gledao ništa drugo. Ali, kad više nije vidio tebe, kad je njegov pogled pao na valove koji su doticali njegove noge, Petar je zaboravio na tebe i počeo je tonuti. Koliko puta, Isuse, sve krene dobro! Radosni smo zbog brzih uspjeha. Ostvaruju nam se dobre odluke. Čini nam se da smo doista postali novi ljudi. A onda? Odjednom opet oko nas sami valovi i duboko more! Oko nas opet mrak i strah.

Oluja prijeti. Kao da nestane svekolikog poleta i hrabrosti. Padovi se i grijesi opetuju. Gospodine, spasi me! Pogiboh!

Ti mi poručuješ:

“Malovjerni, zašto si posumnjao? Ja sam, ne boj se! Nisam utvara. Nećeš potonuti. Ja te držim za ruku. Budi hrabar i ne prestani vjerovati, ne prestani boriti se, ne prestani gledati prema meni, prema cilju. Ne gledaj na poteškoće, na opasnosti. Imaj svoj pogled uprt u mene i sve će biti dobro!

 fra Zvjezdan

OBNOVI PREMA NAMA MILOST PREOBRAŽENJA
Gospodine, povedi i nas na vrlo visoku goru; povedi nas što više i dalje od ovozemaljskih niskih zabrinutosti i poriva; povedi nas iznad svega što nas svakodnevno pritišće i muči. Povedi i nas sa sobom, Isuse, kao što si poveo Petra, Ivana i Jakova! Daj nam milost, Gospodine, da vidimo tvoje lice u punom sjaju i svjetlu; daj nam milost da te vidimo u bjelini i ljepoti koja privlači i koja oduševljava, koja govori o čistoći i o smislu života. Da, Isuse, daj nam milost da vidimo tvoje svijetlo lice i tvoje bijele haljine.
Jednom, na krštenju, darovana je i nama, Gospodine, bijela haljina nevinosti i čistoće. Nisi oprao samo naše lice, nego i čitavo biće od svake ljage grijeha, osobito od istočnoga grijeha čovječanstva. Hvala ti za tu milost. Žao nam je Isuse, što nema više na nama te bjeline i sjaja. Stoga te molimo: obnovi, Gospodine, pred nama i za nas tu milost preobraženja ne samo tvojega bića i tvojega lica, nego i našega bića i našega lica.
Povedi nas, Gospodine, na tu vrlo visoku goru. Puno ima u životu niskih udaraca, puno razočaranja. Trebamo tvoju pomoć i vodstvo. Uvedi nas, Gospodine, u svjetlo svoga lica jer ima puno tame i mraka u nama i oko nas, da nam je potrebno novo prosvjetljenje, nova snaga i nova bjelina krsne milosti i nevinosti da bismo mogli dalje živjeti. I čuo se glas: «Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!» I to je poziv. Vjerujem ti, Isuse! Ti si Sin Božji, ljubljeni Sin. Želim te slušati, poslušati. Ti si vrijedan potpunog povjerenja. Došao si upravo zato da sabereš sve, da nas otkupiš i spasiš.
Došao si u ovu našu dolinu da nas povedeš na visoku goru odakle se vide prave dimenzije života, pravi smisao života. Došao si da dadeš smisao svemu što nam izgleda teško, besmisleno i mračno.
Slušat ću te, Gospodine, i onda kada krenem s tobom ponovo s visoke gore u nizinu, u svakodnevni život, u iste brige i probleme, u ono od čega tako često bježimo. Slušat ćemo tvoj glas u napastima i kušnjama koje nas žele odvojiti od tebe. Slušat ćemo te, Isuse, i onda kada bismo htjeli pobjeći od svega što ne podnosimo i što nam zagorčava život. Želimo s tobom sići s gore u vlastitu obitelj, u svoj studij i rad, na svoje radno mjesto i u svoju tvornicu, u tramvaj i na ulicu, u prodavaonice gdje se dugo čeka i u urede gdje izgleda da se čovjeka ne shvaća kao osobu. Želimo s tobom, Isuse, poći u svoj svakodnevni život i otkriti da u tebi i po tebi sve postaje svijetlo i preobraženo.
fra Zvjezdan

KRALJEVSTVO JE NEBESKO KAO…

NAĆI SMISAO ŽIVLJENJU

Parabole o kraljevstvu nebeskom su parabole o ljudskoj sreći. Bitno je izabrati Bitno. (Parabole o skrivenom blagu, o lijepom biseru, o bačenoj mreži…). Živimo u pluralno vrijeme, živimo u relativiziranom vremenu, u vremenu kad se sve izjednačuje. Svatko postaje svoj kriterij. Da, svi smo slobodni i svi ne znamo što smo i što bi nas usrećilo.

Nevjerojatno je koliko ljudi danas ne zna izabrati ‘pravu stvar’ za sebe. Nevjerojatno je koliko ljudi ne zna ili ne sluti smisao svojega življenja. Doživljava se svugdje manjak smisla. Sve je na ovoj zemlji iskušeno i ništa nije čovjeka u potpunosti zadovoljilo. Kao da je prisutno razočaranje. Mnoge analize pokazuju da ljudi danas psihički stradavaju baš radi besmislenog življenja, ili bolje rečeno što nisu pronašli smisao svojeg života.

Što je smisao čovjeka i njegova života? Da li uživanje, posjedovanje, znanje, imanje, vladanje? Da li se može reći što je ljudski obraz? Da li znamo što bi trebala biti današnja omladina? Nažalost, kao da se ne zna. Sve se izjednačuje, svemu se daje ista važnost i vrijednost. Jednako vrlinama i manama. Sve je normalno i nenormalno. I tako se izgubio čovjek.

Kao da više i ne zna što bi trebao biti, u što bi trebao izrasti. Zato je nesretan iako je svugdje prisutan. Dobrota i ljubav su traženi smisao, traženi biser, tražena ribica. Samo tražena bogatstva i biseri nisu izvan nas nego u nama. U dubini nas je naša sreća, jer u dubini nas je mjesto živoga Boga. Vrlo često lutamo i tražimo ‘izvanjske’ stvari da bi se usrećili i ostajemo ‘nezadovoljeni’.

Naše vjerovanje u Boga i Bogu trebalo bi nas već sada uvesti u iskustvo sreće. Kad netko okusi med više mu ne treba tumačiti da je med sladak. Tako bi trebalo biti i s našom vjerom. Ako smo ju istinski iskusili (pronašli svoj biser) više nam ne bi trebalo dokazivati. Da, vjera treba postati iskustvena istina. Da se otkrije ‘skriveno blago’ potrebno je potruditi se, potrebno je promisliti i otkloniti sve ono što nam smeta da otkrijemo istinski svoj životni biser.

To također traži spremnost na žrtvu i odricanje. Životne se istine ne mogu spoznati ako se na njih ne pripravi. Koliko današnji odgoj odgaja i pripravlja čovjeka da otkrije životnu istinu? Danas je čovjek ‘ogoljen’ ili kako reče Bloom, čovjek je ‘razoružan’. Nema kriterija, nema bitni kvaliteta, nema izvanjske podrške. Sve se prihvaća i sve se relativizira.

Sve je jednako vrijedno i bezvrijedno. Čovjek je ostavljen samom sebi zato je potrebno da nađe ‘svoj biser’ i da mu bude vjeran. Na pozornici svijeta je ‘goli čovjek’. Mnoge stvari su vrijedne ali nisu ‘biser’ života. I radi toga se vrlo lagano prevarimo ili lutamo cijeli život. O ovome nam svjedoče mnogi veliki ljudi koji su živjeli prije nas.

Osobito veliki i cijenjeni svjedok Augustin. Pa i grijeh je životna ‘prevara’. Dok su životinje po naravi određene da postignu svoj cilj čovjek je slobodan i odgovoran za svoj cilj. Što više slobode, više i odgovornosti, više i promašaja.

Marijan Jurčević, OP