Nekategorizirano

Pozivamo štovatelje sv. Antuna i  vjernike naše crkve na duhovnu obnovu  od 10. do 12. lipnja, kao pripravu za ovo slavlje, prema slijedećem rasporedu:

Svake večeri (ponedjeljak, utorak, srijeda)

• u 17 sati: Pobožnost svetom Antunu
• u 17.30 sati: uvodno razmišljanje
• u 18 sati: sveta misa i propovijed
• u 18.45 sati: euharistijsko klanjanje

Voditelji duhovne obnove su fra Velimir Bavrka i vlč. Aleksandar Ninković. Prigoda za svetu ispovijed bit će svake večeri  od 17 sati. Preko dana fra Velimir će biti na raspolaganju za pojedinačni razgovor, molitvu ili savjet.

Svete mise na sam blagdan, 13. lipnja bit će u:

7.30 , 9 i 11 sati prije podne

U 18 sati blagoslov djece i cvijeća, te svečana sveta misa

Nakon proživljavanja vazmenih otajstava, od prošle nedjelje liturgija nas opet stavlja u vrijeme „kroz godinu“, pa nastavljamo čitati Lukine Evanđelje (godina C). Uskrsnuće sina jedinca – to je tema današnjih liturgijskih čitanja. Susrećemo je u prvom čitanju, gdje Ilija oživljuje sina jedinca udovice koja ga je ugostila, a u Evanđelju vidimo Isusa, kako ulazeći u grad Nain oživljuje sina jedinca u majke udovice. Psalam je izražaj zahvale za život i izbavljenje, što je Gospodin „izveo dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio“.

Liturgija tu u prvom redu aludira na Isusovo uskrsnuće. On je taj Sin jedinorođeni, kojega nije pobijedila smrt. No, Luka nam u današnjem Evanđelju želi navijestiti i Isusa – darovatelja života. U susretu s njim smrt bježi. Nain je susret Života i Smrti, susret u kojem Život pobjeđuje. To je onaj Život, kojeg je Isus primio od Oca, život koji u njemu pulsira, božanski život, kojega ni jedna smrt nije kadra pobijediti. Taj božanski život Isus komunicira i nama po zajedništvu koje imamo s Njim i njegovim životom. To se zajedništvo utemeljuje na krštenju i trajno produbljuje u drugovanju s njim, osobito u zajednici, po sakramentima. Taj božanski život koji već sada u sebi nosimo, zalog je onda i našega uskrsnuća. Stoga smo u Lukinoj intenciji u ovom mladiću iz Naina svi mi na neki način prisutni, jer smo svi po svojem otuđenju od Boga sinovi smrti, i tek po susretu s Isusom primamo život, On nam ga daruje, postajemo sinovi uskrsnuća!

Taj život Isus želi darovati i Tebi!  Možda si biološki živ, ali u sebi mrtav!? Ovaj susret s Isusom u Euharistiji može za tebe postati susret, koji će te obdariti životom! Samo ako hoćeš, ako hoćeš doista živjeti! Zajednica Crkve poput majke moli za tebe, za tvoj život! I tebe je Gospodin kadar izvesti iz podzemlja smrti, oživjeti te na rubu groba. Samo ako hoćeš! Moli danas: Oživi me, Gospodine Isuse, po riječi svojoj!

Čitanja današnje nedjelje žele nas upozoriti na to kako temeljne poruke Riječi Božje nadilaze naše uske konfesionalne obzore i granice.

 U prvom čitanju kralj Salomon, graditelj jeruzalemskog Hrama, moli da Bog u tomu Hramu usliša i molitve stranaca a ne samo Izraelaca. Božje prebivalište  na zemlji treba da bude kuća molitve za sve narode.

U evanđelju rimski satnik iz Kafarnauma, poganin, kojemu je sluga ležao na umoru šalje k Isusu starješine židovske s molbom da mu ozdravi slugu. Vjerovao je da ga Isus koji raspolaže svemogućnošću  može ozdraviti jednom riječju. Kad je doznao da Isus dolazi u njegovu kuću, opet je poslao prijatelje  s porukom neka se ne muči doći k njemu jer toga nije dostojan. Dosta je da kaže samo jednu riječ i sluga će ozdraviti. Isus se nije samo zadivio vjeri satnikovoj nego je ustvrdio da tolike vjere nije našao ni u Izraelu. Te satnikove riječi: Gospodine nisam dostojan ušle su na sve kršćanske sastanke i svaki puta prije nego se pričestimo govorimo riječi ovoga satnika: Gospodine nisam dostojan da uniđeš pod krov moj nego samo reci rije i bit ću ozdravljen.

Često nas drugi preteknu u onome što bismo mi trebali činiti. Često se dogodi da Gospodin nađe i danas više i vjere i povjerenja kod onih koji manje znaju, koji nisu blizu Crkvi, nego kod nas koji tako često zakazujemo. Stoga ne smijemo biti samouvjereni da imamo monopol na Isusa i na Kraljevstvo Božje i da smo mi jednostavno za to određeni. Riječ Božja nam želi poručiti da nema monopola, nema unaprijed osiguranja nego samo vjera, ljubav prema Bogu i beskrajno povjerenje u njegovu dobrotu, to je ono što nas čini njemu blizima.

Satnik se zacijelo podosta pomučio da bi došao do te vjere. Morao je prevladati mnoge zapreke. Zapreke koje su ležale u njemu samome, svoje etničko porijeklo, svoju nacionalnost, svoju pripadnost neprijateljskoj vojnoj sili, stranim okupatorima. Morao je smoći povjerenja u Božju silu, u snagu Boga kojega nije poznavao. Ono što je u ovome izvještaju upravo čudesno jest upravo činjenica da je mogao moliti Isusa za pomoć. Kad vjera progovara, padaju sve granice između gore i dolje, između moći i nemoći, između prijatelja i neprijatelja. Kad vjera progovara, i sam Bog ruši granicu između sebe i čovjeka. Tada Bog želi doći k meni, pod moj krov, u moj dom. Vjerovati znači da Bog kod mene želi stanovati i da želi promijeniti moj život.

Božja nas Riječ danas vodi pred samo Božje biće. Bog sam u svojoj dobroti otkriva najdublju intimu svojega života: On živi u bogatstvu triju Osoba, kao Otac, Sin i Duh Sveti. Cilj tog otkrivanja nije želja kompliciranim špekulacijama, već je to očitovanje iz ljubavi i povjerenja. Bog živi kao zajedništvo Osoba između kojih trajno struji darivanje i ljubav, punina života i egzistencije. Sve se to u obilnom bogatstvu prelijeva iz Osobe u Osobu u punoj harmoniji i bez ostatka. Tako je osnovna zakonitost Božje egzistencije zajedništvo i darivanje! Takav se onda Bog očitovao i prema nama, kao Bog koji želi zajedništvo  s nama i koji nas želi obdariti bogatstvom svojega bića.

Današnji nam blagdan želi reći i da je Bog sav, cijelim svojim bićem angažiran za nas. Upravo smo ga po toj založenosti i upoznali kao Trojstvo. Upoznali smo ga kao Oca Stvoritelja neba i zemlja, u jednom trenutku ove naše povijesti upoznali smo ga kao Sina, koji će reći Nikodemu: Bog je tako ljubio svijet da je poslao sina svojega jedinorođenoga, upoznali smo ga kao Duha Svetoga, koji je kao ljubav Božja razliven u našim srcima. I to je naš Bog, Bog do kraja i sav za nas. To nam želi reći današnji blagdan. To nam želi reći Božja Riječ koja nam se danas naviješta.

I svi naši susreti s Bogom su u znaku Trojstva. Kršteni smo u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. U to nam se ime svaki puta opraštaju grijesi, a slavljenje Euharistije zajedništvovanje s Isusom uskrsnulim oko kojega nas sabire Duh Sveti, da bismo zajedno ujedinjeni dali hvalu i slavu Ocu. Tako smo kao krštenici ne samo obilježeni Trojedinim Bogom, već je On i osnovno ozračje u kojem se krećemo. Zato je danas dan radosti i klicanja! Radujemo se radi ove ljubavi Božje, radujemo se radi ove blizine Božje, radujemo se, jer je Bog sav za nas. Slavimo i veličajmo Boga koji nam se u svojoj ljubavi i intimi otkriva, i koji nam navješta da je ta njegova intima  ujedno i naša budućnost: boraviti s Njim u intimnosti njegovog božanskog zajedništva i to za sve vijeke. To se zove nebo!

Isusov uskrsni dar učenicima jest  D U H   S V E T I. Primanjem tog dara oni od male zajednice Isusovih prijatelja i učenika postaju  C r k v a. Zato je danas rođendan Crkve. Upravo Duh Sveti im daje da budu Crkva. On ih povezuje međusobno i s Uskrsnulim. Kadgod se saberu snagom tog Duha Isus dolazi na njihove sastanke. Snagom tog Duha oni će od sada krstiti na novo rođenje iz vode i Duha. Snagom Duha oni će opraštati grijehe, taj Duh bit će Isusov uskrsni dar svima koji budu vjerovali i krstili se. To će biti snaga njihova svjedočenja za Isusa. Vidimo danas Petra u Djelima Apostolskim, kako ojačan tim Duhom od plašljivca  postaje odvažan svjedok, koji izlazi pred mnoštvo i naviješta im Isusa Krista raspetoga i uskrsnuloga kao jedinu nadu spasenja i oproštenja grijeha! Ispunja se ono što je Isus obećao učenicima na Zadnjoj večeri: Dolazi Branitelj, Duh istine, apostoli su obučeni u Silu odozgo i postaju mu svjedoci do na kraj zemlje! Nije ih ostavio sirotama, već im je poslao Duha Tješitelja koji će biti s njima do svršetka njihovog hoda u ovoj povijesti! To ih čini tako odvažnima! I ne boje se što će govoriti: tá On im daje da razumiju i govore, On ih uvodi u svu istinu, koja je Isus Krist!

Duh Sveti više nije privilegij pojedinaca kao u Starom Zavjetu. On je dar čitavoj zajednici. On tu zajednicu obogaćuje svojim darovima  i čini da raste kao Tijelo Kristovo. On u toj zajednici, kako svjedoči Pavao Korinćanima, podiže različite službe, jedne za apostole, druge za proroke, pa učitelje, tješitelje, poslužitelje siromašnih, a sve prema bogatstvu svoje božanske Osobe. On čini da u zajednici nestaju granice i barijere između Židova i Grka, robova i slobodnih, ruši pregrade koje ljude etiketiraju i dijele, te od svih čini jedno u Kristu Isusu.

Posvijestimo si na današnji dan činjenicu Bogoduhosti Crkve. Ona nije samo ljudska zajednica, već je to zajednica prožeta prisutnošću i djelovanjem Duha! Budimo pozorniji na djelovanje, plodove i zahvate Duha u svojoj vlastitoj zajednici! Tek ćemo tada moći realno gledati i doživjeti biće Crkve Isusove, a i svoje mjesto u njoj. Da li sam sâm otvoren djelovanju Duha u sebi i njegovim darovima za izgradnju zajednice?!?

Današnji tekst Ivanova Evanđelja donosi nam Isusovu velikosvećeničku molitvu, koju Isus izgovara i upućuje Ocu neposredno nakon zadnje večere i neposredno prije svoje agonije. On moli i preporučuje Ocu sve svoje učenike, i ove koji ga sada okružuju i one koji će po vjeri u njegovu riječ to postati kasnije. Danas se u toj Isusovoj molitvi prepoznajemo mi. Isus moli za ljubav i jedinstvo svojih učenika. Po tome će oni biti odraz onoga zajedništva i ljubavi koje vlada između Oca i Sina. Na taj način oni će i svijetu navijestiti ljubav i zajedništvo. Danas nas pogađa ova Isusova molitva u smislu ispitivanja savjesti, jer među nama ima tako malo ljubavi i tako malo zajedništva. Rastrgani smo ljubomorama, svađama, zarobljeni sebičnošću i sebeljubljem.

Djela apostolska stavljaju pred nas đakona Stjepana u trenutku kad daje svjedočanstvo za Isusa. To je svjedočanstvo života i krvi ali i svjedočanstvo ljubavi i opraštanja neprijateljima.

Njegove riječi jako podsjećaju na Isusove riječi na križu: Oče oprosti im jer ne znaju što čine. Stjepan umirući pod kamenjem svojih neprijatelja moli: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh. Stjepan stoga danas stoji pred nama kao konkretno ostvarenje Isusove zapovijedi ljubavi i poziva nas da ga slijedimo. Da i sami budemo ljudi ljubavi i opraštanja. Možda to već danas ili još danas moramo učiniti!

Ovaj smo tjedan proslavili Isusovo uzašašće. Danas nam Ivan u Otkrivenju poručuje da će On  ponovno doći, jer on je i Omega, Posljednji, Svršetak ove naše povijesti, a Crkva je ona koja ga neprestano zove  i čeka zajedno s Duhom koji je s njome na putu prema svršetku. Taj Isus je naša budućnost, naš život. On nas već sada poziva da dođemo k Njemu, da upravo kod Njega utažimo svoju žeđ za životom, jer je samo On kadar to učiniti. On vodu života daje zabadava, treba samo doći i zahvatiti! I ti si pozvan, dođi i zahvati tu vodu života! Isus je i tvoja budućnost! Dođi, On ti to sve nudi zabadava.