Uz četvrtu adventsku svijeću

Betlehem… najmanji među kneževstvima… a ipak, iz njega će izaći onaj koji će vladati Izraelom… Isuse, kao i ljudi onda, tako i mi danas, često te ne prepoznajemo u osobama koje susrećemo, u situacijama koje nam se događaju, u okolnostima u kojima živimo… tražimo izvanrednosti, posebnosti… a ti si se sakrio u najmanji grad, u najneznatniju ženu…

Paleći i posljednju adventsku svijeću, u trenucima tišine, želimo te moliti da nam oprostiš sve takve trenutke… oprosti što ne prepoznajemo tebe u osobama koje nam šalješ na životnu stazu… i daruj nam samo malo više srca i razumijevanja jednih za druge…

U svakodnevnoj trci za stvarima koje nam u biti nisu  neophodne zaboravljamo na Isusa. Advent je prilika da to izmenimo,  da pustimo Isusa da bude glavni deo naše svakodnevnice.

Marija Galun

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao
    POMOGNI SEBI POMAGANJEM DRUGIMA

    Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer u korizmi bismo trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno.

    Ljudi općenito, pa tako i mladi, sve više zaboravljaju što zapravo znači korizma, koji je njezin smisao i simbolika. Svi samo odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. U trenutku odricanja treba misliti na njih, a ne na sebe.