Bogojavljenje – Sveta Tri Kralja (A)

ZVIJEZDA  KOJU SU MUDRACI SLIJEDILI

Početkom siječnja posvuda se još vide zvijezde, koje su ljudi objesili za Božić: na prozorima, u kućama, na borovima a prije svega u jaslicama. Stare biblijske priče pričaju nam da su ljudi krenuli na put, jer su vidjeli zvijezdu. Tražili su novorođenog kralja.

Također danas čini se da su mnogi ljudi u traženju: u traženju dobre zvijezde nad svojim životom, u traženju dobre zvijezde nad ovim božićnim danima.

Mudraci ili zvjezdoznanci, kako ih božićna pripovijest naziva, tražili su najprije na krivim mjestima: u palači kralja. Novorođenog kralja konačno su našli na drugom mjestu: u štali. Ne u krugu bogatih i moćnih, nego u krugu siromašnih radnika, pastira s polja, siromaha. Ne u dragocjeno odijelo zamotana, nego u pelene povijena u jaslama.

Tražimo li možda sreću, našu dobru zvijezdu također na krivim mjestima? Od mudraca možemo – čini mi se – naučiti dvije stvari kako i gdje trebamo tražiti.

Kad su mudraci došli k jaslama, poklonili su se pred novorođenim djetetom. Božić nalazimo samo ako se učinimo malenima. I također nalazimo svoju sreću ako smo spremni učiniti se malenima. Kad jedna majka prolazi pokraj mene s dječjim kolicima, moram se prignuti da gledam u nasmiješene oči djeteta. I kad idem u dječji vrtić, moram čučnuti da djecu u razini njihovih očiju susretnem, a ne da ih gledam odozgor.

Samo ako smo spremni učiniti se malenima, tada je moguć pravi susret. Samo ako siđemo s našega konja, ako druge susrećemo  s poštovanjem i priznanjem, prijateljski i otvoreno, može nastati odnos. A što je u životu važnije nego biti u odnosu, živjeti u prijateljstvu i ljubav darovati i iskusiti?

Ne trebamo imati nikakvog straha da ćemo ostati kratkih rukava. Jer, sam  je  Bog to pokazao. Mi činimo samo ono što je on činio: on se učinio malenim, postaje čovjekom kao i mi i stavlja se u naše ruke. To je Božić.

I drugo možemo učiti od trojice mudraca: tajnu darivanja i prazne ruke. Trojica mudraca odložila su naime svoje dragocjene darove pred djetetom: zlato, tamjan i miru. To što mi ovih dana jedan drugoga darivamo, možda je povezano s tim. Mudraci stoje praznih ruku pred djetetom Isusom. I samo s praznim rukama oni mogu prihvatiti, dotaknuti, u ruke uzeti.

To mi govori: kod darivanja se ne radi o tome, što košta dar, koju financijsku vrijednost ima. Radi se o nakani koja stoji iza dara: o ljubavi kojom se daruje, ili bolje: o ljubavi koju taj dar zastupa.

Bog nam to pokazuje: na Božić slavimo baš to, da on ne daruje bilo što, nego nam daruje sama sebe, čitava. To je istinsko darivanje. Ako mi u daru nas same stavimo, nas same darujemo, tada nema “cijene” kojom ja za to mogu biti plaćen. Tada je sat u kojem uzimam vrijeme za druge, za posjet ili razgovor beskonačno vrjedniji nego najskupocjeniji kupljeni dar.

I kada su moje ruke prazne, tada ih mogu raširiti i drugoga uzeti u ruke i njemu pružiti ruku prijateljstva i pomirenja.

fra Jozo Župić

Podijeli sa prijateljima: