2. Vazmena nedjelja (Bijela) – Nedjelja Božanskog milosrđa

Isusovo uskrsnuće nije samo događaj, već vječno traje. On je pobijedio smrt i zlo, ušao je u svijet svoga Oca. Više nije vezan zakonima ovog materijalnog svijeta, osobito prostorom i vremenom, pa je kadar biti sa svojima kadgod i gdjegod se oni saberu. On im dolazi kroz zatvorena vrata, on postaje temeljna prisutnost njihovog zajedništva. I oni to znaju! Zato se i sabiru zajedno, pogotovo na dan kad je On uskrsnuo, prvi dan sedmice, koji će se po njemu prozvati Dan Gospodinov. Današnje nam evanđelje već pokazuje taj ritam sastajanja – nedjelja je privilegirani dan kad su učenici na okupu! I kad im On, uskrsnuli Gospodin dolazi! Današnje nam evanđelje donosi i zgodu s Tomom apostolom želeći iznad svega naglasiti potrebu vjere u prisutnost Uskrsnuloga. Dapače, izdići vjeru iznad  ljudskog iskustva. Uskrsnuli je ušao u svijet svojega Oca koji je iznad našeg iskustva, pa je njegovo biće i njegova prisutnost u zajednici dohvatljiva samo vjerom!

Djela apostolska nam pokazuju što je uskrsnuće učinilo od Isusove zajednice: postali su „jedno srce i jedna duša“ i „i sve im bijaše zajednička“. Pobijedili su svoju uskogrudnost i svoju sebičnost, prepoznali su se braćom, počeli su bivati zajedno, otvarati se jedni drugima – postali su Crkva! Na tu ljubav upućuje i apostol Ivan u današnjem drugom čitanju. Ljubav Božja koju smo u Isusu Kristu osjetili, posebno ovih dana, potiče nas da i mi budemo takovi. Da uzvratimo ljubav Onome koji nas je prvi uzljubio, a i da se međusobno ljubimo.

Kakav je moj odnos prema zajednici? Da li joj pristupam vjernički ili samo sociološki? Idem u Crkvu, znači idem u zajednicu – da li sam toga svjestan? Kakav je moj odnos prema mojoj braći u zajednici? Da li otvaram sebe i svoj život drugima? Koliko su moja dobra i ono što posjedujem raspoloživi za druge? Da li dolazim redovito na sastanke na Dan Gospodinov? Da li je Isusovo uskrsnuće preobrazilo moj život?

Be Sociable, Share!
Duhovna misao

Božja prisutnost

Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.